Valentinin interes za biofilni dizajn nije započeo kao poslovna strategija. Prije otprilike sedam godina potaknuli su ga osobno iskustvo i želja da svom djetetu olakša simptome poput kašlja, otežanog disanja i lošeg sna.
Tražeći odgovore na pitanje što u životnom prostoru može promijeniti, počela je istraživati utjecaj prostora na zdravlje i dobrobit. Ono što je u početku bila potraga za rješenjem osobnog problema postupno je preraslo u novo područje profesionalnog interesa.
Iako je već imala iskustvo rada kao dizajnerica interijera, kroz edukacije je, kako kaže, počela drugačije promatrati prostor. Zrak, mirisi, vlaga, rasvjeta i prisutnost prirodnih elemenata nisu samo estetski detalji, nego čimbenici koji mogu utjecati na to kako se u prostoru osjećamo i funkcioniramo.
Nakon međunarodnih online edukacija uključila se i u zajednicu Eco System, koja okuplja stručnjake različitih područja, s ciljem razmjene znanja o istraživanjima i primjerima primjene biofilnog principa u različitim prostorima.
Jedna od spoznaja koja je Valentinu posebno iznenadila jest koliko se utjecaj prostora može promatrati i mjeriti.
„Prostor kroz sva osjetila neprestano šalje informacije našem tijelu. Može stvarati osjećaj ugode i sigurnosti, ali i povećavati oprez i opterećenje. Razlika između ta dva iskustva može se odraziti i na naše svakodnevno funkcioniranje. Koliko su prostori u kojima boravimo za nas zdravi ili ne, danas možemo mjeriti, kao i njihov utjecaj na naše raspoloženje, odnose i odluke“ objašnjava Valentina.
Prema njezinu iskustvu, tek kada smo opušteni, možemo se regenerirati i biti otvoreni novim idejama. Zato naša povezanost s prostorom uvelike nadilazi estetiku.
Ako poduzeće govori o brizi za zaposlenike i odgovornom odnosu prema okolišu, te bi vrijednosti trebale biti vidljive i u prostoru u kojem njezini zaposlenici provode velik dio dana. Radno okruženje koje omogućuje pristup prirodnom svjetlu i svježem zraku, slobodno kretanje, kontakt s prirodom i ugodan boravak može biti dio šireg pristupa dobrobiti zaposlenika.
Valentina pritom naglašava da odgovornost ne završava na samom uređenju prostora: „Kada ljudi razumiju zašto su određene promjene uvedene i kada ih sami svakodnevno doživljavaju, lakše ih je povezati i s drugim odgovornim ponašanjima, od štednje energije i vode do odgovornijeg odnosa prema resursima firme u kojoj rade.“
Takav prostor ne šalje poruku samo zaposlenicima. Način na koji poduzeće uređuje svoje radno okruženje mogu primijetiti i klijenti, partneri i drugi posjetitelji, pa interijer postaje jedan od načina na koji se vrijednosti poduzeća pretvaraju u konkretno iskustvo.
Upravo je želja da bolje razumije kako se principi održivosti primjenjuju u poslovnom svijetu Valentinu dovela do Transformator programa.
Nije željela samo unaprijediti vlastito poslovanje, već bolje razumjeti poduzeća s kojima želi surađivati, njihove izazove, potrebe i način na koji donose odluke o održivim ulaganjima. Kroz program je, među ostalim, željela pronaći načine za dodatno smanjenje vlastitog ugljičnog otiska i istražiti mogućnosti sufinanciranja održivih rješenja.
No, Transformator joj je donio i važan uvid u tržište. Shvatila je da poduzećima s kojima želi poslovati nije uvijek jednostavno pokrenuti promjene u poslovnim interijerima jer im često nedostaje informacija o tome zašto su te promjene važne, koje konkretne koristi donose i kako dugoročno opravdati ulaganje.
Upravo je tu prepoznala prostor za razvoj svoje usluge te se danas trudi pretočiti svoje znanje o održivom i biofilnom dizajnu u konkretne i vidljive rezultate koji pridonose poslovanju poduzeća u skladu s principima održivosti i njezinim poslovnim ciljevima.
Kroz Transformator program usvojila je konkretna znanja i kontakte koji su joj pomogli u različitim aspektima poslovanja, od odabira izvođača za solarne panele i mogućnosti sufinanciranja do načina procjene održivosti vlastitog poslovanja i njegova utjecaja na okoliš.
Program joj je pomogao i u jasnijem definiranju načina na koji želi komunicirati vrijednost svog rada.
Valentina danas želi vlastitim primjerom pokazati da održivost ne mora ostati apstraktan cilj te smatra da promjene mogu biti konkretne, mjerljive i korisne, kako ljudima tako i okolišu. Zato svoj daljnji razvoj vidi upravo na sjecištu održivog i biofilnog dizajna, stvarnih iskustava i jasnih smjernica za poduzeća koje žele unaprijediti svoje poslovne prostore.
Kako Valentina kaže: „Svijet je onakav kakvim ga mi kreiramo i kakav želimo ostaviti svojim nasljednicima.“
Možda za početak možemo krenuti malim koracima i promisliti je li naša radna okolina u skladu s vrijednostima koje kao poduzeće zastupamo?
